Zašto Mandalorian Works i trilogija nastavaka Star Warsa ne (VIDEO)
Ovaj FandomWire video esej objašnjava zašto Mandalorijanac radi gdje je Ratovi zvijezda Sequel Trilogy ne, i što možemo naučiti iz njihovih razlika u pripovijedanju.
Pogledajte video ispod:
???? Pretplatite se & pritisnite zvono za obavijesti kako nikada ne biste propustili nijedan video!
Ovo se odmah prepozna. Bez obzira jeste li gledali Ratove zvijezda ili ne, klasična glazba i slika žutog teksta koji se pomiče u tamu svemira jednako je ikoničan filmski komad kao Gene Kelly koji pjeva i pleše na kiši ili Charlton Hesston koji proklinje čovječanstvo iz temelja pali i napola zakopani kip slobode. Zapravo nije ni važno što piše u tekstu, jer ste se odmah navukli. Žuta slova iskaču na crnoj pozadini i partitura, THAT SCORE je moćna i tematska. Važno je i to odmah prepoznate. Od izlaska prvog Ratovi zvijezda filma u svibnju 1977., baza obožavatelja narasla je u jednu od najvećih i najglasnijih baza obožavatelja bilo kojeg filma ili serije ili, pa, bilo čega, zapravo. Tu su knjige, stripovi, filmovi, serije i igračke. Puno, puno igračaka!
Ali stvar u vezi s franšizom koja se širi do ove veličine jest da kvaliteta svakog izleta može jako varirati. Kad je Star Wars dobar, odličan je. Ali kad je loše... dobro. Dakle, što čini dobru priču o Ratovima zvijezda? Započnimo s pogledom na jedan od najvećih uspjeha Star Warsa koji je objavljen posljednjih godina. Mandalorijanac .
Dakle, što je u vezi s ovom serijom? Zašto je ovo… Puno bolje od ovoga…. Ili ovo…. Ili ovo... ili bilo što drugo što će izaći iz Ratova zvijezda od tada Disney kupio, stvarno? Pa, mislim da postoji nekoliko glavnih razloga za to, a oni počinju početnim kreativnim procesom. Ratovi zvijezda postoje već dugo, pa kada stvarate nešto novo, nešto što će nastaviti predanje ovog golemog i zamršenog svemira, morate to činiti pažljivo. Ako su epizode 4, 5 i 6, 'Sveto Trojstvo', temelj, onda će sve što se na njima gradi zahtijevati neke kreativne stupove.
Stup broj jedan. 'Izvor.'
U Sila se budi , upoznajemo drsko siroče koje sanja o većim stvarima, izvan pijeskom prekrivenog desertnog planeta na kojem žive. Nakon što prime poruku o pozivu u pomoć koju im dostavlja droid, krenut će na putovanje, učeći načine sile dok se udružuju s Hanom Solom i Chewbaccom kako bi uništili zvijezdu smrti... Ne... čekaj. To je Nova nada … Ili je Sila se budi ? Znate što, oni su u biti isti film. Za prvi film Ratova zvijezda koji je izašao pod Disneyjevom kontrolom, vratili su se izvornom izvornom materijalu, ali umjesto da taj izvorni izvor koriste kao lansirnu rampu da nam daju nešto novo, reciklirali su ga i nadali se da nećemo primijetiti jer “ hej Ova grafika je STVARNO dobra!”
Sada pogledajmo Mandalorijanac . Naravno, to je serija Ratova zvijezda i Ratovi zvijezda su očito glavni izvor, ali taj je izvor početna točka. I to nije jedino polazište. Ovo je velika stvar ovdje, Mandalorijanac je VIŠE od priče o Ratovima zvijezda jer proizlazi iz puno više od samog Ratova zvijezda. To je vestern u srcu. Znanstveno-fantastični vestern koji prikazuje vanzemaljske vrste, svemirske brodove i silu, ali svejedno vestern. Od Mandovog nagnutog stava i ogrnutog ogrtača koji jasno kimaju 'Čovjeku bez imena' Clinta Eastwooda do njegovih obračuna u kantini. Mando je misteriozni usamljeni revolveraš koji luta od grada do grada i svaki put upada u nevolje. Brz je u crtanju. On je neustrašiv. Kao Ronin, samuraj bez gospodara u potrazi. A Mandove sličnosti s bezakonim zapadnjačkim revolverašem i lutajućim samurajem nisu slučajne. Predanje i mitovi ova dva žanra duboko su isprepleteni. Ne bismo imali špageti vesterne kojih se sjećamo bez onih klasičnih samurajskih filmova koji su postavili temelje, a ne bismo imali ni Mandalorijanca. I dok možemo vidjeti utjecaje i reference na samurajsku kinematografiju kroz Mandalorijanca, kao u 'Poglavlju 4: Utočište' koje je u biti izravna, skraćena adaptacija Sedam samuraja , i 'Poglavlje 13: Jedi' koji je odbacio blastere radi obračuna sa svjetlosnim mačem 'u stilu Shoguna', nemoguće je zanemariti najjasniji i najistaknutiji utjecaj od svih. Vuk samotnjak i mladunče . Kultni filmski serijal i Manga koji prati usamljenog unajmljenog ubojicu koji putuje od mjesta do mjesta u pratnji samo svog malog sina u dječjim kolicima opremljenim mačevima i pištoljima, i da, sjajno je koliko god zvučalo.
Da bude jasno Mandalorijanac nije prvi Star Wars film koji se oslanja na samuraje i zapadnjačke utjecaje. George Lucas je otvoreno pripisao zasluge 1958 Skrivena tvrđava još jedan Kurosawin klasik, koji je imao veliki utjecaj na njegovu izvornu trilogiju. Ali zašto ovo tako dobro funkcionira nije nužno ZATO što je vestern, ili samurajski ep, ili... što već. To je zato što je priča bila prva. Za nastavak trilogije vraćali su se istom 'kreativnom izvoru' iznova i iznova, ponovno upotrebljavajući i ponavljajući stvari koje smo već vidjeli prije. Filmovi su u biti bili spojeni trenuci prisilne nostalgije. Previše su se bojali odstupati od svog izvornog izvora, dok taj izvor ne pokrenu... taj kreativni bunar... na suho.
Kada crpite inspiraciju iz stvari koje volite i upotrijebite te inspiracije za izradu priče do koje vam je stalo, proizvod će biti bolji. Sada uzmete tu priču i presadite je u svijet Ratova zvijezda, a onda... pa, onda imate nešto. Naravno, ovo neće funkcionirati bez sjajnih likova što nas vodi do 'Stupa broj 2: Likovi.'
Tu je nastavak trilogije mogao doista briljirati. Bilo je mnoštvo sporednih likova u kanonu Ratova zvijezda koji su se mogli potpuno prilagoditi u glavne igrače u novoj trilogiji. Imali su slobodu i moć stvoriti potpuno nove likove. Odlučivali su tko će privesti kraju legendarnu “Skywalker Sagu”, serijal koji je nastajao više od tri desetljeća. Kakve bi zanimljive, dobro zaokružene i srodne likove doveli da postignu takav podvig?
Pa, nažalost, većina glavnih likova koje ovdje imamo bili su bljutavi, jednodimenzionalni likovi sa slabom motivacijom. Bili su slabo razrađeni i mi, publika, nismo osjećali nikakve emotivne veze s njima. Ne baš. Kad Poe ili Finn bježe iz jedne opasne situacije u drugu, sigurno je dovoljno uzbudljivo, ali ako bi im se nešto dogodilo... pa, film bi se nastavio i naš osjećaj se vjerojatno ne bi puno promijenio.
Ali… dopustite da vam kažem ovo. Ako se ovom prekrasnom... veličanstvenom, malom biću dogodi i jedna unca štete, putovao bih kopnom i morem kako bih priveo odgovorne za tu štetu, izmišljene ili ne,... brzoj i nemilosrdnoj pravdi.
Pa zašto je to tako? Zašto nam je toliko više stalo do njega (BABY YODA) nego do njih (REY, FINN, POE)? Mislim, naravno, sladak je. Baš slatko. Divno zapravo. Ali to je više od toga. To je njegova priča. Upoznali smo se s The Child, Baby Yoda… Grogu, kroz putovanje voditelja serije. Mandalorijanac. Kad prvi put vidimo Grogua znamo da je u opasnosti. Mandalorijanac je ovdje da mu naudi. To je ono što on radi, to je ono za što je plaćen. A do sada znamo da je Mandalorijanac prilično nemilosrdan. Dakle, kad on ovdje pokaže milost, odmah smo zaintrigirani. Zašto?
Zatim, naravno, tu su i antagonisti. Zlikovci koji su unajmili Mandalorijanca da dovede Grogua i opet se pitamo... zašto? Što je to s njim što ti zli ljudi žele? Ova misterija koja se otkriva malo po malo, drži nas zaintrigiranima. Imamo teorije i nagađanja, ali želimo to proživjeti. Želimo vidjeti završetak luka likova.
A znakovni lukovi su nešto što ova serija jako dobro radi. Razvoj i promjene koje vidimo, prvenstveno u Mandou, tijekom serije, proizlaze uglavnom iz Groguove i Mandove veze. Njihova emocionalna privrženost i ovisnost jedno o drugome nešto je što se istovremeno čini malo vjerojatnim... ali i apsolutno istinitim. Za predstavu koja prikazuje animatroničku lutku i čovjeka čije se lice gotovo nikad ne vidi... uspjeli su stvoriti prijateljstvo u koje svi vjerujemo i do kojeg nam je stalo. Kada vam nastavak trilogije želi pokazati kako se dva lika zbližavaju, čine ovo... (LJUBAC ROSE I FINA). Ovo djeluje prisiljeno. Osjećaj je neugodan. To je zato što ništa što je vodilo do ovog trenutka nije sugeriralo išta romantično ovdje. Kemija, čak ni na razini prijateljstva, između ova dva lika ne postoji. Nije nas briga.
Još jedan način na koji nas Mandalorijanac privlači jest da likovi izgledaju poznato po stvarima koje poznajemo iz Ratova zvijezda. Kad vidimo Manda, pomislimo “Hej super. Njegov me oklop podsjeća na Bobu Fetta!” i vidimo Grogua i pomislimo, “Hej! Prepoznajem tu vrstu. On je baby yoda!' Oni su novi likovi, ali likovi koji nas podsjećaju na stvari koje znamo i volimo iz originala. Ovo je nostalgija urađena kako treba.
Ovo… (CHEWY, R2D2 ILI C3P0 IZ NASTAVKA) je suvišno. Chewbacca, R2D2, C3P0, nijedan od ovih likova ne mora biti ovdje. Oni nemaju značajnu svrhu zapletu i njihovo uključivanje zapravo nema smisla. Koje su šanse da se ovi likovi slučajno sretnu uvijek iznova? Koliko je mala ova galaksija? Ne. Filmaši umjesto toga vraćaju ove likove jer kad ih vidimo u traileru kažemo 'Wow! Ja ga znam! Znam tog tipa! Jedva čekam da vidim što namjerava!” To je punilo. To je dopuna koja vas želi uvući i nadati se da nećete shvatiti da oni zapravo nemaju jasan smjer kamo idu... Što nas dovodi do stupa broj 3: Luk priče.
Nastavci trilogija imali su praznu ploču za graditi odavde i stvarno su mogli raditi što su htjeli. Mislim, razmisli o tome. Posljednja trilogija koju smo dobili bila je prequel trilogija. Događa se prije originala i više-manje već znamo konačni ishod. Znamo gdje će ta trilogija završiti. No s nastavkom trilogije mogućnosti su neograničene. Sada bi inače studio koji potpunu kontrolu nad filmom i njegovom pričom prepusti redatelju bio ostvarenje sna. Pogotovo kada se radi o filmašima koji su dokazali da znaju napraviti kvalitetan film. Ali kada radite priču koja se proteže kroz tri filma i zaokružuje sagu koja se već priprema za šest filmova... pa, vjerojatno je dobra ideja imati plan puta kamo želite da priča ide. Barem neke od glavnih točaka radnje koje bi se trebale prenositi iz filma u film.
Umjesto toga, dobili smo tri filma koji se osjećaju kao da su potpuno odvojeni jedan od drugog. Dobivamo različite tonove, niti zapleta ostavljene bez nadzora ili skraćene, a nema jasnog puta kamo je priča krenula od početka do kraja.
Mandalorijanac je serija, i kao rezultat toga, ima malo više slobode u vezi s pričom, ali se i dalje nikad ne čini da je skrenula s puta. Dio stila serije je tretiranje mnogih epizoda kao vlastite male avanture. Mando se pojavi negdje, upozna nekoga kome treba pomoć i on im pomogne. To je stil koji podsjeća na one stare westere o kojima smo govorili u prvom stupu. Ali tijekom ovih različitih avantura, glavna priča još uvijek je na mjestu i kreće se naprijed. Od trenutka kada je Mando prvi put vidio Grogua do trenutka kada ga je predao Lukeu Skywalkeru u onom NEVJEROJATNOM finalu 2. sezone, njihovo je putovanje bilo na pravom putu i kretalo se prema svom važnom završetku. Saznajemo zašto su ga zlikovci željeli, saznajemo da postoje drugi poput njega, saznajemo o Mandalorijancima... učimo puno i sve ima smisla. Ništa se ne čini kao da je postavljeno na svoje mjesto u zadnjem trenutku. I to je znak dobro ispričane priče.
To je ono što bi Star Wars trebao biti. Kada je fokus na novcu, igračkama i izradi trailera koji izgledaju dobro, umjesto snažnog izvora, uvjerljivih likova i dobrog toka priče, dobivamo ono što mnogi obožavatelji smatraju... razočaranjem. Ali Mandalorijanac je još uvijek jak i upoznao nas je s nekim novim likovima koji se vraćaju i koji će vjerojatno postati glavni dijelovi Disneyevih planova za nastavljanje Ratova zvijezda.
Znaci to je to. Zato mislim Mandalorijanac radi, a nastavak trilogije nije, ali naravno, to je samo moje mišljenje i volio bih čuti vaše u komentarima. Ne zaboravite staviti lajk na ovaj videozapis, koji vam puno pomaže, i pretplatite se za još sjajnog sadržaja.
Pratite nas za više vijesti o zabavi Facebook , Cvrkut , Instagram , i YouTube .