Korištenje naših osjetila za povezivanje jedno s drugim

Davne 1996. godine imao sam sreću posjetiti Kathmandu u Nepalu kada je to još bilo vrlo mirno i mirno mjesto. To je bilo prije atentata na kralja 2001. i snažnog potresa 2015. godine.

Ljudi su tamo bili nježni, ljubazni i kreativni i brzo sam stekla neka vrlo jaka prijateljstva za kratku stanku mog putovanja. Odmah sam primijetio da ti ljudi često komuniciraju bez riječi, da je postojala snažna pletena zajednica oko bivšeg hipi područja u ulici Freak Street i da se njihova upotreba telepatije sasvim jasno smatra 'normom'.

Moje osobno iskustvo ovoga, u početku, bilo je da bih razmišljao o nečemu, ponekad o nekoj misli koja je bila sasvim izvan zida, samo da bi mi netko počeo razgovarati upravo o toj stvari! Naravno, u početku sam bio zapanjen onim što sam smatrao 'sinkronicitetom', no nonšalantan odgovor koji sam dobio zauzvrat počeo je mijenjati moju percepciju. Polako sam počeo shvaćati, opipljivo da smo rođeni sa sposobnošću da budemo telepatski i da je to jednostavno bio 'osjećaj' da ti ljudi u Katmanduu nikada nisu bili naučeni blokirati ili ne vjerovati.

Ako razmislite o tome, to već znamo, svi smo u nekom trenutku svjedočili nevjerojatnoj vezi između majke i djeteta. Neke majke vjeruju u to i na taj način pomažu svom potomstvu da započne svoj život izvan maternice uz što manje ometanja. Životinje s druge strane rijetko ne uspijevaju u svojoj sposobnosti da se povežu sa svojom mladunčadi i zadrže onostrano razumijevanje djetetovih potreba i udobnosti.

Odgojeni smo u modernom zapadnom svijetu da odbacimo sve što je nevidljivo i neprovjerljivo od strane znanosti, pa stoga sve manje nas dopušta da ove prekrasne eterične veze traju. Mnogo je lakše pratiti gomilu i usmjeravati svoj život 'putem najmanjeg otpora'. Nitko od nas ne želi biti izdvojen od strane nezadovoljne skupine, koja upire prstom u našu neobičnost i tako gušimo svoje osjećaje i učimo odsjeći prirodnu sposobnost koju moramo duboko ~povezati~ jedno s drugim.

• Kako otvoriti svoje 6. čulo?

Naprotiv, imao sam više sreće od većine. Moja majka je jedna od para jednojajčanih blizanaca, oboje rođenih iz istog jajeta, koji ulaze u svijet iz iste utrobe. Moja majka se često pozivala na bolove ili misli za koje bi tvrdila da su od njezine sestre blizanke. U početku me to fasciniralo, ali kako su njezine riječi tako redovito potvrđivala moja tetka, a instinkti moje majke bili su tako impresivno točni, počeo sam to smatrati njihovom 'normom'. Nikada u životu nisu doživjeli ništa drugačije i uvijek su komunicirali vlastitim jezikom, zajedno s drugom razinom misli i osjetilnog prijenosa koja je bila neizgovorena.

To me dovelo do vrste djetinjstva u kojem sam izgradio vrlo jak odnos sa svojom mačkom za koji sam osjećao da je bio gotovo jednako učinkovito telepatski kao i veza između moje majke i moje tetke. Činilo se da je moja velika crvena mačka Ovan znala sve moje osjećaje i misli. Nas dvoje smo bili nerazdvojni i nikad neću zaboraviti dan kada me (mentalno) pozvao do prozora da prvi put vidim ježa.

Istina je da nisam izgubio tu vezu sa životinjama, uglavnom zato što životinje stalno koriste svoja telepatska i instinktivna osjetila jedna s drugom. Svi znamo priču o životinji koja nas više voli kad smo tužni ili loše, mnogi od nas možda imaju dovoljno sreće živjeti sa životinjom koja tako oštro osjeća naše potrebe. Sjećam se da bi se mačka Ribe moje mame klonila bilo koga osim sebe ili mog tate. Sve dok jednog dana nisam s jako zabrinutom energijom legla na pod pored vatre. Imala sam cistu na jajniku i nisam je još skenirala, nisam bila sigurna je li dobroćudna. Lijepa mala mačka Riba došla je i prvi put sjela na mene, točno na mjesto gdje mi je bila cista. Bio je to početak da smo postali nerazdvojni kad god sam bio u posjeti. Čak i kad sam telefonirala, stavio bi svoje uho pored maminog i predeo na zvuk mog glasa. Nevjerojatno je koliko su točna osjetila naših životinja, ili jest? Možda smo isto tako sposobni, a jednostavno smo zaboravili?

Nije iznenađujuće koliko je blokirano i teško povezati se s drugim ljudima kad razmislite o tome. Svi mi s našim užurbanim životima i našim umovima ispunjenim stalnim mislima, našim zastojima izgubljenim u društvenim medijima, vijestima i umrežavanju. Stoga si rijetko dopuštamo vrijeme za opuštanje, meditaciju ili boravak u prirodi i pružamo priliku za druge vrste informacija i iskustva.

Moderna rasvjeta, 9-5 dana, mobilni telefoni i pretjerani naglasak na znanost i vijesti učinili su većinu nas nesposobnima za opuštanje dovoljno dugo da se uklope u širu sliku. Zapravo, mnogi bi odbacili samu ideju da je to uopće mogućnost. Ironično, iako nismo svjesni, svi mi još uvijek reagiramo i hranimo se energijom oko sebe u svakom trenutku. Činjenica je da su mnogi od najznačajnijih izuma istodobno stvoreni od strane više osoba/tima u isto vrijeme. Je li to telepatija, ili su određene promjene jednostavno sudbinske? Ako misao dolazi niotkuda u prijemčiviji um, dolazi li iz drugog čovjeka ili iz nekog drugog područja?

• Telepatija – Mentalna veza

Za one od vas koji su vrlo kreativni, bit će vam upoznat s osjećajem 'kanaliranja' nekih od svojih najboljih radova. Opet, odakle ovo dolazi? Je li to jednostavno ideja koja je spremna da je shvati najbliža, kreativna osoba koja je otvorena i spremna je iskoristiti?

Koliko bi naši životi bili moćniji kada bismo koristili ove načine povezivanja u svakodnevnom životu. Mnogi od vas doživjet će iskustvo s voljenom osobom u kojem oboje pišete u isto vrijeme ili mislite o onome što drugi misli. Zamislite da usavršavate ovu sposobnost da ne trebate niti slati poruke ili da se nađete u svojim svjetovima snova i podijelite avanturu? Koliko bi vaši najvažniji odnosi bili bliži kada biste vjerovali da možete osjetiti njihova srca i njihove misli i da ste uvijek povezani jedno s drugim?

Možda ste poznavali psa ili mačku koji čekaju na vratima svog vlasnika čak i kada se vraćaju kući u neko drugo vrijeme. Zašto ne možemo reći kada je i naš ljubimac na putu kući? Ili možda jesmo? Možda bi uz dobru praksu to svima nama moglo postati 'norma'.