RECENZIJA: 'Nije za preprodaju' predstavlja molbu za očuvanje prošlosti

Kao dijete ranih 90-ih, nisam nimalo za razliku od ogromne skupine fanatika igara koji nostalgičnu sklonost prema danima kada je kupovina nove videoigre bila pravi događaj. Bio je to postupak koji se obično susreo s valovima grozničavog iščekivanja koji je pomogao da se nova kupnja podigne na razinu nekako višu od one koju bi takav jednostavan čin trebao postići. Bilo da se radilo o najmu za vikend iz najbližeg Blockbustera ili o posjetu kasnom, velikom Funcolandu, nije bilo nedostatka metoda za traženje novih i rabljenih medija za igre, s obiljem nezavisnih trgovina koje su nicale poput neočekivanog divljeg cvijeta među maloprodajnih divova.

Međutim, zora novog tisućljeća ubrzo je dovela do porasta digitalne distribucije, metode koja je sada postala uobičajena kao i nekoć obilna cigla i žbuka koja je prethodno bila prošarana našim urbanim krajolicima i koja je učinila proces nabaviti novu igru ​​nije teže od nekoliko dodira kontrolera vaše konzole kako biste autorizirali kupnju i započeli preuzimanje igre izravno na sam sustav. Premda se ne može poreći praktičnost ovog fenomena i mnoštva talentiranih programera igara koje je predstavio svijetu, isto bi se moglo reći i o nestanku maloprodaje, uglavnom kada se govori o igrama. Vidljivo je to u opadanju masivnog GameStop-a i malenih mama i tata, i nastavit će biti trend kako vrijeme bude napredovalo.

Doduše, ovaj spektakl možda nije najoriginalnija pretpostavka za dugometražni film. A ova promjena u dinamici zarade lako bi se mogla primijeniti na bilo koji broj industrija koje su prošle kroz ovu zajedničku promjenu paradigme, ali za one od nas koji se sjećaju kako je bilo napustiti dućan držeći se za novu igru ​​ili pregledati najnovije izdanjenintendo moćza najnovije informacije o tome kako pobijediti prethodno nepobjedivog šefa World 5,Nije za preprodaju: dokumentarni film o trgovini videoigarasluži kao strastveno ljubavno pismo onome što se već čini kao prošla era.

Također pročitajte: EKSKLUZIVNO: Otkriveni detalji o novom filmu Super Mario Bros

Nije za preprodajugovori se kroz razgovore s voditeljima koji govore u rasponu od brojnih neovisnih vlasnika trgovina igara do poput autora Blakea Harrisa (Konzolni ratovi) kao i YouTuberi koji se temelje na igricama kao što su James Rolfe (Cinemassacre) i Pat Contri, koji je također bio izvršni producent. Uspijeva u svojoj očiglednoj namjeri da uhvati trenutak u vremenu, gledano iz perspektive djece koja su postala punoljetna u vrijeme vrhunca fizičkih medija i koja sada djeluju u nečemu u poziciji da sačuvaju te mirne dane za, stalno se nadaju, generacije koje dolaze. Iako se u velikoj mjeri temelji na mišljenju, ne može se poreći da je znanje haralo tijekom 127-minutnog trajanja filma – ima ga u izobilju i zadovoljstvo je prihvatiti ga.

Kako film počinje, na ekranu se materijalizira često viđena slika, slika pomalo prašnjave, pretrpane trgovine i glavne osobe koja strastveno odbija pustiti prošlost. Nostalgični valovi počinju teći gotovo odmah, s razmišljanjima o reklamama u trgovini igara koje su nekada krasile one poput legendarnihGameProiMjesečnik elektroničkih igara. Uključujući izrazito neobične elemente poput 24-karatnog Xboxa koji je izložen u jednoj određenoj trgovini, svaka trgovina je jednako lik kao i oni koji je održavaju na životu.

Međutim, ne prođe dugo prije nego što emocije počnu rasti dok se teme razbacuju poput svojeglave bejzbolske lopte u rasponu od tako jednostavnih elemenata kao što su dojam priručnika s uputama za igru ​​i važnost takvih, logističkih problema digitalne distribucije, pa čak i kako različiti dijelovi svijeta upravljati svemirom koji je retro igranje. Očigledno je tržište izvan Sjedinjenih Država u najboljem slučaju slabo, a ruralnija područja moraju se suočiti s strašnim internetskim brzinama koje naizgled onemogućavaju onima u takvoj situaciji da aktivno igraju igre tijekom fizičkog pada.

Osim toga, veliki je naglasak stavljen na bezličan osjećaj koji proizlazi iz kupnje e-igre, pri čemu vlasnici trgovina govore o tom odnosu izgrađenom sa svojim kupcima tijekom posjeta po posjetu, kao i o raznim češućima mnogih na ekranu o tome tko točno posjeduje digitalnu kopiju tih igara bez kutija, bez uložaka nakon što je kupnja odobrena. Čak idemo i na izlet u Kongresnu knjižnicu, gdje uspon digitalne tehnologije ne može biti jasniji jer je trenutno usporavanje njihove fizičke zbirke igara vidljivo, zajedno s onima koji tužno razmišljaju o ogromnoj količini medija izgubljenih u vijekovima kako vrijeme skočio sve naprijed.

Dok nekolicina indie programera igara također dijeli svoja razmišljanja, čak ni oni ne mogu poreći uzbuđenje ulaska u trgovinu igara i vidjeti svoj proizvod na policama. Uistinu, čini se da nijedan demografski ili industrijski stručnjak nije imun na mentalitet da za nas koji cijenimo vrijeme ono ostaje jednako važno kao i uvijek.

Nije za preprodaju: dokumentarni film o trgovini videoigaramože se smatrati duhovnim pratiteljem hvaljenih dokumenata kao što su 2012Indie igra: Film, 2007. godineChasing Ghosts: Beyond the Arcadeili čak 2008Eksplozija vatrene stijene, posljednja dva koja sadrže propast kulturnih znamenitosti kao što su arkade i nekoć uspješan lanac restorana.Nije za preprodajuizvrsno uspijeva u svom zahtjevu da prihvati danas, a da nikada ne zaboravlja ono što je bilo prije, čak i kada se navode točke koje podržavaju obje strane rasprave od, na primjer, kako trenutno slušamo našu biblioteku glazbe, do nedavnog ponovnog pojavljivanja takvih medija kao vinil godinama nakon slavnih dana prodavaonica ploča i slično.

Nažalost, zasluge ne mogu pomoći, a da ne nude tužno ažuriranje o nekoliko tema filma, od kojih su neke morale na žalost zatvoriti svoja vrata u vremenu otkako je produkcija završena. Možda film doista ukazuje na neizbježnu ukupnu promjenu u dinamici kupnje igara. I ipakNije za preprodajujasno naginje u smjeru zadržavanja fizičkog igranja još jedno desetljeće ili više, postoji nekoliko prekrasnih trenutaka u kojima oni koji vode današnje retro trgovine komentiraju kako čak ni oni ne znaju koliko će izdržati, ali izgledaju zadovoljni saznanjem . Ili oni koji komentiraju kako uspomene koje te trgovine stvaraju kod svojih kupaca rezultiraju time da im se djetinjstvo doslovno prodaje natrag.

Nijedan izraz ne bi mogao sažetiNije za preprodajubilo bolje, i svaki put kad odem iz filma zadovoljan da postoje oni koji žive za ponovno stvaranje starog novog, smatrat ću to nedvosmislenim trijumfom.

Nije za preprodaju: video igra Store Dokumentarac stiže na blu-ray, digitalne i streaming usluge u utorak, 11. veljače 2020. Više možete saznati ako odete na www.gamestoredoc.com .