Devetogodišnji ciklus
Unutar devetogodišnjeg ciklusa učimo da su naši osjećaji jedino sredstvo pomoću kojeg nalazimo zagovornika osobne slobode. To je godina završetaka, završetka i zaključaka koja nudi priliku da se oslobodimo pogrešnih uvjerenja koja su uvijek izazivala nesreću, dosadu, nezadovoljstvo i stagnaciju. Devetogodišnja nas otkriva i uči kako se osloboditi svoje prošlosti tako što ćemo je predati i bez te svijesti zauvijek smo žrtve nečega što nam se jednom dogodilo. Devetogodišnji ciklus zvoni zvonom koje poziva na poziv da je sada vrijeme za izliječenje.
Oslobađanje Starog
Ništa se novo ne događa niti ima priliku razviti u 9-godišnjem ciklusu sve dok se ne dogode neizbježni završeci i što više nastojimo započeti nešto novo bez prethodnog oslobađanja starog, to nam Svemir pruža veći otpor. Ako ne pokušamo prihvatiti svoju emocionalnu stvarnost, otkrit ćemo da se naša povijest ponavlja u sljedećih devet godina.
Ovo je godina razmišljanja o našem kontinuiranom životnom putu i dubokog promišljanja svega što nam se dogodilo. Naravno, bit će okolnosti i događaja koje ne želimo prihvatiti, a to su sjećanja koja blokiramo iz svoje svijesti. Upravo su to incidenti i situacije koje mole da ih se pozabavi i djeluju kao težak teret koji nas opterećuje poput sidra, sprječavajući naše namjere i zamah da krenu naprijed. Što iskreniju namjeru primijenimo dopuštajući da se zaboravljena sjećanja ponovno pojave, to postaje lakše usvojiti i integrirati devetogodišnji proces ozdravljenja.
Sama težina pronalaženja ometanja i izbjegavanja prošlih i sadašnjih emocija uzrokuje depresiju, iako se pokušavamo zavarati u uvjerenju da se od depresije može pobjeći jednostavnim odbijanjem tih emocija. Ovo pretvaranje stvara ponor poricanja i, na kraju, dublje malodušnosti. Ako se nađemo aktivirani i usredotočeni na ljutnju, žaljenje, strah ili tugu, do te mjere da ne možemo živjeti konstruktivno, postoji obećavajuća šansa da te emocije koristimo kao izgovor ili ometanje za nastavak poricanja druge emocije koja je čak dalje duboko zakopan. Poricanje više nije privilegija na ovoj Zemlji. Poricanje uzrokuje većinu strašnih problema s kojima se čovječanstvo suočavalo u prošlosti kao i danas, a to se odnosi na naš osobni život kao i na život općenito.
Prihvatite StrahBojiti se prepoznati i posjedovati svoje osjećaje prirodan je odgovor i, kao i svi osjećaji, mora slijediti svoj vlastiti evolucijski proces i dopustiti mu da se kreće. Kada se držimo straha, odbijamo njegovu svrhu i sposobnost da nas podrži i sprječavanjem njegovog kretanja postajemo paralizirani. Prirodni poredak i napredak su dopustiti sebi da osjetimo svoj strah, prihvatimo njegovu prisutnost i dopustimo mu da se kreće kroz nas i izvan nas. Ovaj proces potiče hrabrost, integritet i rastuću sposobnost prepoznavanja onih stvari kojih se treba bojati i onih kojih se uopće ne treba bojati. Poštivanje naših osjećaja kao produžetka naših osjetila, intuicija i instinkata od vitalnog je značaja za naš opstanak i sposobnost da se razvijemo u naše autentično ja.
Smatramo da je u ovom procesu od najveće važnosti biti temeljit i iskren prema sebi jer pozitivno razmišljanje prepušteno samom sebi može učiniti više štete nego koristi. Ako naše misli i osjećaji nisu usklađeni, neizbježno stvaramo stagnirajuću energiju. Naše misli i osjećaji su važni, ali to su dvije različite sile koje treba istražiti i doživjeti odvojeno kako bismo ih mogli razlikovati. Kada naše muške misli i ženski osjećaji pronađu simetriju i udruže snage, naša osobna moć da preživimo, rastemo i napredujemo značajno se povećava, a cijelo naše biće slobodno se razvija.
Čini se da nas Devet godina vuče unatrag u krivom smjeru, ali ovaj proces je zapravo prikriveno vodstvo jer je potrebno pronaći nedovršena pitanja koja nas sprječavaju da idemo naprijed. Bitno je biti arheolog u ovom procesu i to će nas odvesti na emocionalnu vožnju. Kopamo skrivena blaga, procjenjujemo prošle emocije uz asimiliranje novih osjetljivih situacija u sadašnjosti koje dijelom pokreću sve stare osjećaje koje treba osloboditi.
Posljedice prošlostiOkolnosti s kojima se susrećemo u sadašnjem vremenu rekonstrukcije su prošlosti, u različitim oblicima, koje predstavljaju posljedice djelovanja, reakcija, nedjelovanja, uvjerenja i stavova. Ne možemo stvarati i živjeti u potpunosti u sadašnjosti ako je dio nas zapeo i skriven u prošlosti. Stoga se želimo vratiti, kopati malo dublje i vratiti izgubljene dijelove sebe koji su neriješeni i zacementirani u našoj podsvijesti.
Velikodušnost, dobrota i suosjećanje igraju važnu ulogu u ovom tijeku razvoja, a kroz veću dubinu razumijevanja sebe, postajemo suosjećajni prema stvarnosti drugih ljudi. Postajemo svjesni kako svi zajedno stvaramo određene probleme izbjegavanjem i poricanjem uključenih osjećaja i shvaćamo razliku između suosjećanja i krivnje.
Trenutno, ako smo nevoljko uključeni u vezu ili bilo što, u što se ne osjećamo sigurni, krivnja nas je možda uvjerila da je to ispravno, a možda i jest. Možda i nije. Jedini način da budemo sigurni je da si dopustimo samorefleksiju i vjerujemo da će nas intuicija voditi. U Devetoj godini shvaćamo u kojoj mjeri nas krivnja sprječava u postizanju sreće i koliko smo krivnju poricali pretvarajući je u krivnju.
Neugodne uspomene uvijek nastaju da ih se prizna, a kada se izliječe, to nam omogućuje da stvorimo više unutarnjeg prostora za kreativnost i sreću da isplivaju na površinu.
Netočna uvjerenja zamjenjuju se novim istinama, perspektivama i potencijalima i dok prihvaćamo ono što nam se dogodilo, razvijamo blistavu viziju onoga što želimo pokrenuti u svojim životima i transformiramo staro ja u sadašnje ja, dopuštajući našoj osobnoj volji i želje za određivanjem potpuno nove budućnosti.
Nisu svi završeci povezani s burnim emocijama. Neke situacije su konačno zaključene, donoseći olakšanje i odlaganje. Nemojte pretpostavljati najgore. Prihvaćanje i integracija naše prošlosti krajolik je koji smo morali pokriti da bismo stigli tamo gdje smo željeli biti, a naše istinsko razumijevanje ovog putovanja očituje devetogodišnji ciklus u najuzbudljivije i najdinamičnije hodočašće koje ćemo ikada putovati.
