U cijelom ovom zločinu filma o superherojima, zaboravili smo da je Hachi upravo proslavio 12 godina postojanja

Marvel i DC filmski pandemonij pretvorio nas je u super fanove. Živimo i dišemo ogrtače i kapuljače. Ima li novosti o novom filmu ili emisiji o superherojima koji se izdaju? Želimo ih što prije i želimo ih sada. Toliko je kaosa i halabuke. Filmovi o superherojima su tu da ostanu. Neki ljudi su protiv toga. Misle da su takve vrste filmova pretvorile film koji cijeni bratstvo nijemim, gluhim i slijepim.

Pa barem jednom, iako vjerujemo da su kritičari filma o superherojima previše uznemireni, barem jednom vjerujemo da bi mogli biti u pravu. Možda smo doista u našoj potrazi da postanemo superherojski super-fanovi, zaboravili da je jedan od najvećih gorko-slatkih filmova ikada snimljenih upravo prošlog mjeseca proslavio svoju 12. godišnjicu.

Hachi: Dog's Tale je film za koji bi mnogi mogli pomisliti da je previše nejasan za njihov ukus. To je vrlo jednostavna priča. I jednostavno, dame i gospodo, Hollywood je previsok i moćan da bismo mogli cijeniti. Danas je sve tako komplicirano. Priča, naracija, vizualni efekti, čak i glumci ulaze u toliku dubinu da bi svoju ulogu dobili kako treba. Što će učiniti proslava jednostavne priče poput veze između psa i njegovog gospodara? Većina nas je previše iznad toga. Pravo?

Prvi put sam vidio Hachija dok je nasumično listao kanale negdje 2010. godine. Taj dan nisam imao ništa za vidjeti pa sam odlučio nastaviti. I dečko sam bio zatečen. Hachi: A Dog’s Tale, da ne bude zabune, jednostavna je, ali još uvijek nije za one slabog srca. Priča je to o gubitku, tuzi, strpljenju i odanosti tako majstorski izrađena da izgleda kao djelo Raphaelovih slika na Sikstinskoj kapeli. Toliko je iskonski i lucidan da bismo voljeli da ga možemo gledati ponovno prvi put iznova.

Hachi je više od priče

Za nas je Hachi više od filma. Predstavlja jasnoću i razumljivost prošlog razdoblja Hollywooda koje možda nikada više nećemo vidjeti. Je li film manjkav? Apsolutno. Hoćemo li to promijeniti? Apsolutno ne.

Što bi nam film o psu točno mogao ponuditi čemu nas visokobudžetni, visokovrijedni filmovi o superherojima Disneyja i WB-a ne mogu naučiti? Ako sebi postavljate isto pitanje kao mi sada, možda ne zaslužujemo pogledati ovaj film. Možda Hachi: A Dog’s Tale nije namijenjena svima. Ne idemo tako daleko da to treba dopustiti cijeniti samo pravim poznavateljima umjetnosti i filma. Ali ako bismo mi kao obični filmski gledatelji počeli skidati film čak i prije nego što ga možda nismo vidjeli, možda Hachi zaslužuje da se vrati u mrak.

Martin Scorsese jednom rekao da Hollywood i njegovi obožavatelji umiru. A sve je to zbog Marvelovih i DC filmova. Može li biti u pravu? Hrana za razmišljanje. Čak i da jest, čak i ako smo iznutra mrtvi kao filmofili, čak i ako nismo živi, ​​jedno znamo sigurno.

Hachi će nas i dalje čekati da se vratimo kući. Nakon svega…..

Obljetnica je inače bila 8. srpnja.